Zašto bi jedan grad koji je toliko obilježen kulturom – od nacionalnog festivala preko slavne povijesti Republike do stare gradske jezgre – htio biti Europska prijestolnica kulture? Odgovor iziskuje da se stane na loptu i zapita u kojem su odnosu kultura i kulturni resursi s obzirom na trenutni smjer razvoja grada. Na koji način se ti kulturni resursi danas koriste u ovom gradu? Da li su i koji kulturni sadržaji dostupni građanima grada – onima s prebivalištem, sa sezonskim boravištem – i u konačnici – turistima?
Grad u nastajanju
Ta pitanja nisu isključivo “infrastrukturne” naravi, nisu samo pitanja kulturne politike nego su usko povezana s mehanizmima kojima se održava jedna slika o gradu koji ne može pobjeći od turizma kao dominantne privredne grane i osiguravatelja egzistencije, ali koja istovremeno maksimalno iskorištava resurse ovog grada i polako ugrožava samog sebe. Program se temelji na četiri točke koje bi trebale promijeniti upravo tu ustaljenu sliku grada. Riječ je o: zauzimanju javnog prostora, oslobođanju kreativne energije, redefiniranju identiteta i povezivanju Europe u Dubrovniku. Te četiri točke su vođene temeljnim smjernicama sustvaranja, umjetničkog istraživanja i kulturne razmjene. To su točke koje iscrtavaju konture programa Grad u nastajanju.
Pitanje zajednice
Značajan dio predloženih projektnih ideja u sklopu programa hvata se u koštac s pitanjem zauzimanja javnog prostora: od mapiranja grada kroz različite formate i sudionike, preko umjetničkih intervencija u javnom prostoru do nekog intenzivnijeg rada sa zajednicom na nadilaženju postojećih problema. Sva ta pitanja ne mogu se riješiti isključivo umjetničkim i kulturnim alatima. Problem javnog prostora i njegovog sužavanja te njegovog ponovnog zauzimanja je pitanje zajednice, odnosno zajedničko pitanje svih građana. Koncept kandidature se postavio kao platforma koja će taj problem iznijeti i artikulirati i pokušati stvoriti uvjete zajedničkog djelovanja s postojećim institucijama, civilnim društvom, zajednicom općenito i njezinom infrastrukturom.
Turisti kao povremeni građani
Ne bježimo od turista. Dio programa je namijenjen i turistima, ali ne način da je kontraran drugim društvenim skupinama i da je isključivo namijenjen njima. Nastojimo turiste uključiti na drugačiji način nego su dosad uključeni u život grada – ne kao površne konzumente fiksirane slike Grada, nego kao povremene građane grada koji su dio naše publike, odnosno sudionika programa EPK. Pritom u ostvarivanju toga moramo aktivno surađivati s turističkim sektorom posebno hotelijerima, ugostiteljima, turističkim agencijama, kolegama vodičima i institucijama u kulturi koje imaju najveću fluktuaciju turista poput Dubrovačkih muzeja.
Otvoreni kolektivni eksperiment
Na samom početku smo se odlučili za specifičnu organizacijsku strukturu gdje nismo željeli uspostaviti hijerarhijske odnose između, recimo, koordinatora projekta, programskog direktora i ostalih članova tima. Takva struktura je bila rezultat stava da se kandidatura mora oslanjati na potrebe i resurse zajednice – pa onda mora uključivati ravnopravno aktere iz zajednice, odnosno kulturnog sektora. Kroz programski inkubator koji su sačinjavali umjetnici, kulturni radnici, predstavnici institucija u kulturi, stručnjaci u kulturnim politikama, predstavnici kreativnih industrija te organizacija civilnog društva u kulturi – radili smo na programu koji je postao svojevrsnim otvorenim kolektivnim eksperimentom kojemu je cilj planiranje budućih slika grada kroz kulturu. Princip zajedničkog rada, vrijednosti sustvaranja kao i inkubatorska energija ostaju obilježja dubrovačke kandidature.
Lazareti kao najvažnija infrastruktura
Lazareti su živ društveno-kulturni prostor sa, za ovako mali grad, iznimno diversificiranim programom i sudjelovanjem zajednice u njemu. Nedavna manifestacija Dana kreativnih/kulturnih industrija organizirana je u suradnji Dubrovačke razvojne agencije, Uredaza pripremu kandidature EPK 2020 i ARL-a, a odvijala se upravo u prostoru Lazareta. Oni su kompleksan prostor sa svojom “kompleksnom poviješću” recentnom i onom starijom, ali svakako najvažnija infrastruktura i u simboličkom i fizičkom smislu, kandidature Dubrovnika za EPK.
Ana Letunić, Mila Pavičević i Mario Kikaš